U srži ljubavi je iskrenost
“Sve o ljubavi - nove vizije” bel huks, u izdanju Rekonstrukcije Ženski fond
Posle biomitografije Odri Lord, Rekonstrukcija Ženski fond donosi nam delo još jedne feminističke ikone, teoretičarke, kritičarke kulture i spisateljice bel huks (bell hooks, 1952-2021). Iako napisana pre više od dve decenije, knjiga “Sve o ljubavi – nove vizije”, koju nam prevodi Jana Lazarević, govori o večnoj temi umeća voljenja. Ona nudi radikalna razmišljanja o ljubavi, uči nas kako okončati bezljublje koje je dominantno u našem društvu i šta da činimo da bismo ponovo voleli.
Knjigu čini trinaest poglavlja, u koja nas autorka uvodi nezajažljivom željom da i sama spozna ljubav, koja nam svima treba ali “pred kojom svi ostajemo zbunjeni po pitanju njenog praktikovanja u svakodnevnom životu”. Ona stoga predočava važnost jasnoće i preciznosti u širenju reči o ljubavi, jer nam zaobilaženje preciznih definicija otežava da naučimo da volimo. Prepušta nas sopstvenim vizijama koje ne zahtevaju da “promenimo ustaljene načine razmišljanja o rodnim ulogama, kulturi, ili ljubavi” i da se suočimo sa otuđenjem, već nas ohrabruju da se prilagodimo okolnostima u kojima ljubavi nedostaje.
Autorka nas ovom knjigom navodi da preispitamo sopstveno tumačenje ljubavi i vraća nas u detinjstvo da potražimo njene izvore i prisetimo se kako smo je kao deca primali i o njoj saznavali od roditelja. Dok nas vraća dečjim doživljajima, bel huks nam raspetljava poreklo neiskrenosti i potrebe da lažemo, skrećući pažnju na to koliko je detetu zbunjujuće insistiranje da bude iskreno dok istovremeno ume po potrebi da bude dvolično. Učimo da lažemo da bismo odgovorili na očekivanja odraslih i da ne bismo bili kažnjeni, te s takvim veštinama kasnije u životu stupamo u različite odnose.
Odobravanje laganja, smatra autorka, osnovna je komponenta patrijarhalnog razmišljanja, gde se i muškarci i žene služe lažima i manipulacijama kako bi odgovorili na očekivane rodne uloge. ”Ranjeno dete unutar mnogih muškaraca je dečak koga je, kada je prvi put obznanio svoju istinu, ućutkao roditeljski sadizam, patrijarhalni svet koji mu nije dozvolio da izrazi svoja istinska osećanja. Ranjeno dete unutar mnogih žena je devojčica koja je učena od ranog detinjstva da postane nešto što nije zaista, da poriče svoja istinska osećanja kako bi privukla i zadovoljila druge.” Kako uočava bel huks, laži možda mogu da pruže utehu, ali ne pomažu da spoznamo ljubav. Ona stoga smatra da je “posvećenost govorenju istine” temelj za otvorenost i iskrenost, koje su u samoj srži ljubavi.
Kako se upušta u razmatranje etike ljubavi u kontekstu kulturnih vrednosti savremenog društva, kritika patrijarhata se ispostavlja kao nužan čin rasvetljavanja porekla moći i dominacije, pohlepe i licemerja, uz koje je ljubav nemoguća. Usvajanje etike ljubavi podrazumeva poštovanje prava svakoga na slobodu i ispunjen život, ali i spremanost na promene u načinu razmišljanja. Međutim, kako bel huks zapaža, veliki je jaz između proklamovanih vrednosti i volje da se misli sprovedu u delo. Ljudi se, na primer, izričito protive muškom nasilju prema ženama, verujući da je ono moralno pogrešno, ali kada im se predoči da je nasilje moguće okončati jedino suprotstavljanjem patrijarhatu, u kome muškarci imaju moć nad ženama zbog bioloških razlika, onda nisu više istog mišljenja.
Autorka se u knjizi posvećuje i duhovnosti i božanskoj ljubavi, koja nam omogućava “da vidimo svetlost ljubavi u svim živim bićima”, kao i uzajamnoj partnerskoj ljubavi, koja ne može prevladati ukoliko jedna strana, ženska ili muška, teži da održi kontrolu i dominaciju kao važnije vrednosti od saosećanja, iskrenosti, od ljubavi same.
Veliki značaj pridaje i zajedništvu i porodici, ali opet kroz kritiku patrijarhalne nuklearne porodice, koja se obično podrazumeva pod porodičnim vrednostima, kao disfunkcionalne i mesta emotivnog haosa, zanemarivanja i nasilja. Patrijarhalna nuklearna porodica “pokazala se kao sredina za koju samo oni koji ne žele da se suoče sa istinom mogu i dalje tvrditi da je to najbolja sredina za odgajanje dece”.
Bel huks nas ovom knjigom, koju piše na osnovu ličnih iskustava, promišljanja i istraživanja, navodi na preispitivanje sopstvenih osećanja, znanja o ljubavi i usvojenih obrazaca ponašanja u odnosima sa drugima. Osvešćujuća je i stoga pomalo bolna ali i lekovita
O autorki
bel huks (bell hooks, 1952-2021) bila je kulturna kritičarka, profesorka književnosti, afroameričkih i ženskih studija, teoretičarka, feministička spisateljica. Svoje pravo ime Glorija Džin Votkins (Gloria Jean Watkins) zamenila je pseudonimom koji je preuzela od svoje čukunbabe, a pisala ga je malim slovima u nameri da sa imena skrene pažnju na sadržaj. Bavila se pitanjima roda, rase, klase, kapitalizma, patrijarhata, umetnosti, kulture. Autorka je više od sedamnaest knjiga, među kojima su kod nas prevedene Sve o ljubavi – nove vizije i Feministička teorija – od margine ka centru.