Foto: Ana Batrićević NO
Kako je ‘rod’ (p)ostao najugroženija srpska riječ
Marija Runić
Samo u 2024. godini imali smo čitav stampedo napada na riječ ‘rod’ u Republici Srpskoj i Srbiji i njegovo protjerivanje iz zakonskih okvira. U pozadini ovih napada, iza kojih stoje desničarske nevladine organizacije, Odbor za standardizaciju srpskog jezika i Srpska pravoslavna crkva, a koji su se marketinški i pravno odigravali isključivo na polju jezika, kriju se ukorijenjena mizoginija, borba protiv modernosti i mogućnosti društvenih promjena, mržnja prema seksualnim manjinama i Zapadu, navodna briga za porodicu kroz brigo o djeci i borbi za demografski opstanak nacije (zasad još ne i bijele rase) i konačno i najvažnije, borba za očuvanje sopstvenih pozicija moći.
Ovi napadi zasad ne prestaju.
Zašto je našem jeziku neophodna riječ ‘rod’?
Rječnici dva velika svjetska jezika, najstarijeg rječnika američkog engleskog Merriam-Webster i francuskog Larousse bilježe, kako je uobičajeno u leksikografskoj praksi koja uvažava društvene promjene, transformacije koju je riječ rod’ doživjela tokom vremena. U engleskom se ona prikazuje kroz spektar značenja koji kreću od ‘roda’ (gender) kao gramatičke kategorije, dakle, relativno proizvoljne kategorije, do značenja ‘roda’ koje je u vezi sa značenjem riječi ‘pol’. U ovom drugom značenju se stvari zapravo komplikuju. Riječ ‘rod’ se tako može ticati načina da se razlikuju muški i ženski pol na osnovu fizičkih osobina, a može se ticati psiholoških, bihevioralnih ili kulturoloških svojstava koja se pripisuju jednom od bioloških polova. Ovo značenje se u našem jeziku najbolje ilustruje pripisujućim osobinama i razlikama između muškosti/muževnosti i ženskosti/ženstvenosti. U najpoznatijem rječniku francuskog jezika, Larousse, ‘rod’ pak broji osam različitih značenja, od onih u uobičajenoj upotrebi, poput roda kao ‘soja ili žanra’ do posebnih, lingvističkih (‘rod’ kao gramatički rod), bioloških (‘rod’ kao biološka vrsta) do socioloških, nastalih prema semantičkom kalku (preuzimanju značenja) iz engleskog. Ovo značenje se tiče „pojma koji se odnosi na identitetsku, istorijsku, političku, društvenu, kulturnu i simboličku dimenziju polnih identiteta“. Uz ovo posljednje, hronološki najnovije značenje, stavljen je i dodatak da je ovakvo shvatanje roda u stalnoj evoluciji. Zvuči isuviše komplikovano?
Koliko god da to objektivno jeste, bez ovog značenja ‘roda’ ne možemo razumjeti društvene nejednakosti. Prema mišljenju čuvene antropološkinje Suzan Gal, ‘rod’ danas dobija značenje kojim je moguće imenovati, analizirati i organizovati socijalne strukture u jednom društvu. ‘Rod’ dobija i kulturološku konotaciju i tako se metaforički može primijeniti na čitave države, klase i politike, kroz razumijevanje načina na koji se opravdavaju strukture moći. Ukratko, bez primjene konceptualnog aparata vezanog za pojam ‘roda’ danas nije moguće razumjeti nijedno društvo. U Rječniku rodne ravnopravnosti Evropskog instituta za rodnu ravnopravnost (EIGE), čak stotinjak termina u svom nazivu sadrži pridjev ‘rodni’. Predočeni terminološki aparat služi da se razumiju i unaprijede društvene, ekonomske i političke reperkusije položaja, uloga i prava žena, muškaraca i osoba drugačije seksualne orijentacije u jednom društvu. Takve sintagme, sad već prilično odomaćene i u našem jeziku, uključuju rodne uloge, rodne odnose, rodnu podjelu rada, rodnu diskriminaciju, rodne pristrasnosti, rodnu ravnopravnost, rodno osjetljivi jezik, orodnjavanje politika, rodno odgovorno budžetiranje, itd.
U sociološki impregniranom značenju, ali sa pogrdnom notom, koristi se i termin ‘rodna ideologija’. Ovaj krovni označitelj, prilično širokog i neuhvatljivog značenja, najčešće koriste ekstremno desni pokreti i religiozni fundamentalisti (takozvani ‘antirodni pokreti’) širom svijeta, a od skora i kod nas (Stojčić & Bobičić 2023; Zaharijević & Antonijević 2023). Iako je značenje ovog termina potpuno neodređeno, njegova upotreba je postala ključni termin za širenje straha i panike, postajući tako sastavni dio reakcionarnih i konzervativnih nastojanja da se ponište dostignuća na području ženske emancipacije i uopšte demokratizacije.
Pa ipak, u referentnom priručniku srpskog jezika, Rječniku srpskog jezika Matice Srpske, nema ni traga od svih navedenih komplikacija koje dolaze sa društvenim konotacijama pojma ‘roda’. Unosnica ‘rod’ kao osnovno značenje navodi ‘rođenje’, ‘potomstvo’ ‘porodicu’ ‘porod’, koje je u naš jezik došlo još iz praslovenskog i staroslovenskog jezika. U ovom značenju se riječ ‘rod’ koristi i u stihovima himne Bože pravde, npr. Bože spasi, Bože brani, moli ti se srpski rod! Među ostalim značenjima navode se ‘rod kao biološka vrsta’, ‘pol’, ‘gramatički rod’ i slično, a za pridjev ‘rodni’ kao jedino značenje stoji ‘koji se tiče porijekla’, u značenju ‘maternji’ (npr. rodni kraj). U natuknici ‘pola’, pak, navodi se kako su pol i rod sinonimi (riječi istog značenja). Zanimljivo je da se za ilustraciju ove upotrebe riječi ‘pol’ navode upravo primjeri društvenog učitavanja rodnih razlika (SIC!) kroz primjere ‘jači pol’ da označi muškarce i ‘lepši pol’ i ‘slabiji pol’ da označi ‘pripadnice ženskog pola’.
Ovo posljednje nas ujedno vraća na teško pitanje odnosa ‘pola’ i ‘roda’ u jeziku i njihove upotrebe. Ako izuzmemo biologiju, psihologiju i sociologiju, i držimo se samo lingvistike, činjenica je da se nekad u jeziku ove dvije riječi mogu koristiti u istovjetnom značenju (donekle u polna/rodna diskriminacija), a da nekada to nikako nije moguće (npr. rodne a ne polne uloge i polne a ne rodne bolesti) govori nam da su nam obje riječi itekako potrebne. I da se vratimo na početak teksta: izbacivanje ‘roda’ iz zakonâ i šire iz politike ostavlja prostor za mnogo smješnije i neprirodnije riječi i sintagme od onih kojima su se javno podsmijevali takozvani jezički autoriteti, poput psihološkinje ili borkinje. ‘Smiješne’ alternative ovima koje se protjeruju uključuju opolnjavanje politika, polno budžetiranje, polno osjetljivi jezik ili polne režime.
Kako ovo nije ‘jezički’ prihvatljiva alternativa, ostaje nam da mislimo kako su alternative ‘rodu’ i rodnoj terminologiji ili potpuno ukidanje ‘roda’ i ‘rodnog’ ili pak stavljanje pridjeva ‘takozvani’ ispred svake zvanične upotrebe, kao u slučaju oprobanog recepta Kosova, pardon, takozvane Republike Kosovo. Dobili bismo tako takozvanu rodnu diskriminaciju, takozvani rod, takozvano rodno budžetiranje, takozvane rodne uloge, takozvane rodne odnose i slično. Malo više papira i piksela, ali je stvar lako rješiva. Iako smo se već navikli na domišljatost i praktičnost naših zakonodavaca, posebno po pitanju jezika u Republici Srpskoj, biće da se prije radi o ukidanju mogućnosti da se ‘vaspostavlja ovozemaljska društvena jednakosti i pravda’. No, šta god radili i smišljali, naš jezik i naše društvo ne može dalje bez pojma ‘rod’ i ‘rodni’.
Zašto pitanje upotrebe rodno osjetljivog jezika nije jezičko pitanje?
U dosad najdužoj i medijski najpropraćenijoj antirodnoj kampanji veliki dio konzervativnih kulturnih i akademskih elita se posebno ostrvio na upotrebu rodno osjetljivog jezika. U ‘hirurški’ precizno građenim argumentima oko trivijalnih tema napadane su uglavnom imenice kojima se izvodi ženski rod od postojećih imenica muškog roda (pilotkinja ili trenerica) ili se koriste različiti inkluzivni oblici (drugarice i drugovi, učenici i učenice su došli/e). Međutim, opšte je poznata stvar da rodno osjetljivi jezik nije samo to, niti je njegova suština u tome. On ponajprije podrazumijeva nediskriminatornu i inkluzivnu upotrebu jezika, kojom se žene i druge društvene grupe, ne nužno određene rodnim identitetom, čine vidljivima, dakle, prisutnima u jeziku. On takođe podrazumijeva da se prepoznaju i suzbijaju seksistički jezik i rodni stereotipi, zbog kojih se često u medijskim izvještavanjima žena svodi na seksualni objekat ili se obezvređuju njena profesionalna postignuća.
Čak i ako se držimo samo onog ‘fronta’ jezika na kome se odvija sukob – pitanja jezičkih formi u kojima se koriste i ženski oblici – postoje brojni argumenti da upotreba rodno osjetljivih parova i inkluzivnog jezika itekako može uticati na stavove, motivaciju i ponašanje, prije svega govornica datog jezika. U kognitivnoj psihologiji ovo se može objasniti efektima primovanja. Taj fenomen tiče se uticaja koji različiti stimulusi iz okruženja (riječi, koncepti, slike) imaju na naše ponašanje i stavove, i to na način da ih nismo ni svjesni. Keneman (2011) piše o tome kako neka društva primuju poslušnost kroz postavljanje slika velikog vođe i time vode do smanjenja spontanog mišljenja i nezavisnog djelovanja, na primjer. U raznim eksperimentalnim istraživanjima o uticaju jezičkih oblika na naše mišljenje i ponašanje dokazano je kako izloženost rodno osjetljivim oblicima može smanjiti uobičajene diskriminatorne predstave o ženama. Istovremeno, ustaljena upotreba muškog roda kao ‘rodno neutralnog’ može doprinijeti stvaranju mentalnih asocijacija sa muškim polom (Horvath et al. 2016; Vučenović 2022). Djevojčice, samo na osnovu izloženosti oblicima zanimanja formulisanim isključivo u muškom rodu, mogu percipirati da su takva zanimanja namijenjena muškarcima. U jednom eksperimentu korišteni su tako ili samo muški oblici ili pak rodno osjetljivi parovi za zanimanja (bilo da su u pitanju stereotipno muška, stereotipna ženska ili rodno neutralna zanimanja). Djevojčice izložene zanimanjima formulisanim kroz rodno osjetljive parove pokazivale su veću sklonost ka stereotipno muškim zanimanjima u odnosu na djevojčice koje su bile izložene samo muškim oblicima (Vervecken et al., 2013). U drugom eksperimentu ispitivane su reakcije na simulirane oglase za posao u Austriji (Horvath & Sczesny, 2015), formulisane u muškom rodu (‘traži se direktor’) ili kroz rodno osjetljive parove (‘traži se direktor/direktorica’). U prvom slučaju, ispitanici su percipirali muškarce kao pogodnije kandidate za dato radno mjesto, dok je izloženost rodno osjetljivim parovima činila da se i muškarci i žene percipiraju jednako podobnima za ovaj posao.
S obzirom da rodno neosjetljivi jezik može stvoriti obeshrabrujuće okruženje za žene, djevojčice i druge grupe, rodno osjetljivi jezik postaje važan stub borbe za postizanje rodne ravnopravnosti i jednakih prilika za sve (Vučenović 2022, Zlotrg 2024). A o tehničkim detaljima njegove primjene i potrebe za ekonomisanjem u papiru i pikselima, naravno da treba voditi dijalog sa svima koji na bilo koji način koriste jezik u svom radu.
Lažna lingvistika ili zašto napadi na rodno osjetljivi jezik nisu napadi na jezik?
Najznačajniji uvid u to šta se zapravo krije iza borbe protiv rodno osjetljivog jezika u Srbiji i Republici Srpskoj stičemo iščitavanjem obimnih spisa objavljenih u Zborniku Matice Srpske pod nazivom „Položaj srpskoga jezika u savremenom društvu. Izazovi, problemi i rešenja“, objavljenog nakon istoimenog panela održanog 2021. godine. Ovaj ‘sabor’ aminovala je i otvorila Srpska pravoslavna crkva, kao najistaknutija borkinja protiv rodno osjetljivog jezika u Srbiji i BiH. Skup posvećen ‘jeziku’ otvorio je tako crkveni velikodostojnik, koji nije da baš ima zavidnu biografiju na polju istraživanja jezika, a još manje društva. Na skupu pritom nije uzela učešće niti jedna od stručnjakinja starije ili novije generacije koje se u svom radu već decenijama bave rodno osjetljivim jezikom na srpskom govornom prostoru (npr. Svenka Savić, Sandra Zlotrg, Marjana Stevanović, Nataša Vučenović i mnoge druge).
U uvodnom izlaganju skromni i ponizni episkop ‘odmucava’ čitav niz anatema na rodnu ravnopravnost, žensku emancipaciju i rodno osjetljivi jezik iscrtavajući ideološki pramac cijelom antirodnom pokretu kod nas. Uz razne diskvalifikacije ad hominem onih koji se za bore za rodnu ravnopravnost, episkop naziva rodno osjetljivi jezik uvoznom teorijom o takozvanoj rodnoj ravnopravnosti; ideologiji [koja]a na mala vrata uvodi sveopštu diskriminaciju, de facto ukida i ženstvenost i muževnost kao biološke i etičke kategorije; te predstavlja veoma ozbiljnu pretnju braku i porodici i ugrožava čitave narode.
Na skupu se time potvrđuje ‘viševjekovna’ teza o ugroženosti srpskog jezika, kao simbolički neodvojivog dijela srpskog naroda. Navodna prijetnja sa Zapada, oličena u konceptu rodno osjetljivog jezika, tumači se kao pokušaj razaranja srpskog identiteta i tradicije. Ovako postavljena argumentacija evocira manihejski diskurs, gdje se borba između „sila dobra i zla“ odvija između čistog srpskog identiteta i, kako se tvrdi, nametnute zapadne ideologije, što se koristi i u drugim sredinama, recimo Rusiji ili Mađarskoj. Retorika o ugroženosti, često rabljena u raspravama o jeziku kod nas, posebno u posljednjih 30-tak godina, nastavlja tako dominirati i ovom temom, ostavljajući malo prostora za konstruktivnu raspravu o pitanjima uspostavljanja ravnopravnosti kroz jezičku upotrebu, prije svega u obrazovanju i medijima.
Ovaj skup će ujedno udariti temelje najdužoj i najuspješnijoj ofanzivi na rodno osjetljivi jezik i riječ ‘rod’, sve do konačne pobjede i proglašavanja neustavnosti Zakona o rodnoj ravnopravnosti Republike Srbije u junu 2024. godine i niz zakonskih obustava u Republici Srpskoj. Ovu pobjedu, kao ni to zašto se ona baš toliko tiče Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, nije, međutim, moguće razumjeti bez šireg društveno-političkog konteksta za koji se potrebno vratiti nekoliko sedmica unatrag. Početkom juna usvaja se Deklaracija o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda, na Svesrpskom saboru u Beogradu, koju potom usvaja i skupština bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske. U ovom dokumentu, nimalo slučajno, jezik opet zauzima centralno mjesto. Deklaracija tako ‘naglašava ujedinjujući značaj srpskog jezika i ćiriličkog pisma kao stubova srpske kulture i nauke, ali i nacionalnog identiteta.’ Isticanjem ujedinjujućeg karaktera srpskog jezika, spram razarajuće prirode rodno osjetljivog jezika, koja se sve češće ponavlja u desničarskom diskursu, postavljaju se, sasvim krivo, ova dva ‘jezika’ u nepomirljiv odnos.
Nije jasno u kojoj mjeri antirodne kampanje usmjerene na jezik mogu suštinski spriječiti upotrebu rodno osjetljivog jezika, koji sve više postaje dio novinarskih i obrazovnih praksi. I sama najšire dostupna vještačka inteligencija zasnovana na velikim jezičkim modelima ‒ChatGPT-4, izrazito je rodno osviještena i dosljedno koristi rodno osjetljivi jezik, čak i kada je trenirana na ćiriličnim podacima.
Pa ipak, ono što iza njih ostaje je nemogućnost da se značajno unaprijedi zaštita žena i djevojčica od porodičnog nasilja, koje ostaje rak-rana bosanskohercegovačkog društva, te da se pruži dosad najveći podsticaj za uspostavljanje rodne pravde i ravnopravnosti u čitavom nizu društvenih djelatnosti u Srbiji. Gorak ukus ostavlja i spremnost ‘antirodnih’ intelektualnih i kulturnih djelatnica i djelatnika da kroz šurovanje sa crkvom idu toliko daleko u razaranju institucija nauke i kulture. Sve nas ovo navodi na zaključak da odrednica ‘antirodni’ u našem kontekstu, barem kada su u pitanju ideološki a ne ekonomski porivi, okuplja antinaučne, antinstitucionalne i antidemokratske akademske, kulturne i političke sudionike.
Originalno objavljeno u Čitanci antirodnog djelovanja u Bosni i Hercegovini